Novogodišnji koncert ove godine s puno noviteta

BEČ - Podne prvog dana Nove godine je za oko 50 milijuna gledatelja rezervirano za Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara. Makar je to tradicija, u koncertima se oprezno unose i novine.

Mnogo velikih i nekad slavnih orkestara su danas tek sjenka svoje nekadašnje slave i uspjeha. Nekad je svaka radijska i televizijska postaja jednostavno morala imati i vlastiti orkestar, ali tehnika je davno "riješila" taj problem - na štetu glazbenika. Sve više država se najprije sjete kulture tek kad treba štedjeti u državnom proračunu, a onda je i pitanje, tko danas uopće sluša klasičnu glazbu?

Dok mnoštvo orkestara u svijetu muče svi ti problemi, Bečki filharmoničari su kategorija za sebe. Jer makar nešto slično pokušavaju i drugi orkestri, samo Wiener Philharmoniker su "oni pravi" za Novogodišnji koncert kojeg će se i ove godine pratiti u preko 150 zemalja. Procjenjuje se kako je "točno u podne" na samu Novu oko 50 milijuna ljudi preko svojih ekrana u Beču, a to je golem posao i za austrijsku državnu televiziju, ORF. Baletne točke i intermezzi su već davno pripremljeni, a u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina se koncert prati s 40 mikrofona i 14 kamera - baš ništa jednostavno ne smije krenuti krivo.

Novine na kapaljku

Makar je to golema svečanost bečkog valcera i Straussovih djela, na koncertu se na kapaljku ipak uvode i novine. Tako je i na ovom koncertu: kao 20. dirigent na 86. Novogodišnjem koncertu prvi put će za dirigentski pult stati frankokanadski Yannick Nézet-Séguin. Nézet-Séguin je glazbeni ravnatelj ugledne njujorške Metropolitan Opere. Ugovor mu traje do 2030. S Bečkim filharmoničarima Kanađanin povremeno surađuje od 2010.

S pedeset godina treći je najmlađi u povijesti koncerta – nakon Gustava Dudamela, koji je 2017. nastupio već s 35, te Andris Nelsonsa, koji je 2021. imao tek 42. A kako se u program danas oprezno ubacuju noviteti - a ako se nađu, osobito rijetka djela skladateljica, ovaj put će se čuti polka-mazurka „Sirenski napjevi“ Josephine Weinlich koja je umrla 1887. i nekoć u Beču osnovala prvi europski ženski orkestar.

Predviđen je i „Rainbow Waltz“ Afroamerikanke Florence Price (1887.–1953.), za koju se Nézet-Séguin godinama zauzima. Price je u teškim životnim okolnostima pisala klavirske skladbe i simfonije. Kao samohrana crnkinja trpjela je rasnu diskriminaciju raširenu u SAD-u.

Uvrštenje ponovno otkrivene umjetnice u program Bečkih filharmoničara bila je njegova velika želja, rekao je kanadski dirigent Yannick Nézet-Séguin na konferenciji za novinare uoči događaja. „Rainbow Waltz“, izvorno skladan za klavir, posebno je aranžiran za orkestar.

Poruka mira

Trećina skladbi nikada dosad nije bila izvedena u ovoj prigodi. Uz „Diplomatsku polku“ Johanna Straussa mlađeg namjerno se šalje poruka o važnosti diplomacije u svijetu punom sukoba.

Poruka ovogodišnjeg Novogodišnjeg koncerta iz Zlatne dvorane bečkog Musikvereina ponovno je apel za mir i međusobno razumijevanje, rečeno je.

„Kad počnemo razgovarati, svađamo se i ne slažemo; kad počnemo slušati istu glazbu, osjećamo da imamo više zajedničkog nego različitog“, rekao je Nézet-Séguin.

Ipak, manje je poznato kako baš ova tradicija Novogodišnjih koncerata Bečkih filharmoničara potječe iz sasvim drugog doba. Naime, to je bila "ideja" nacionalsocijalizma i prvi koncert, 31. prosinca 1939. su vesele valcerske melodije trebale su potisnuti brige za članove obitelji na bojišnici četiri mjeseca nakon početka Drugog svjetskog rata. Prihod koncerta išao je „Zimskom fondu pomoći“, koji je neposredno prije pokrenuo Adolf Hitler.

Ipak, tako je počela tradicija i ostala je na životu i nakon završetka rata. Tradicija jest i da čast dirigentskog štapića bude dodjeljna samo izuzetnima: među njima Willi Boskovsky, Herbert von Karajan, Zubin Mehta, Lorin Maazel i Mariss Jansons. Od 1987. dirigenti se izmjenjuju svake godine. Ipak, ima i iznimaka: godine 2023. Franz Welser-Möst vodio je Novogodišnji koncert treći put, a Riccardo Muti već je sedam puta stajao za pultom Bečkih.